Vukovar – Portret grada camerom obscurom
Izložba fotografija
BAJKA O VUKOVARU CAMEROM OBSCUROM
Fascinacija fotografijom postoji oduvijek i nema tog fotografa što je iskusio tamnu komoru - fotolaboratorij, koji neće potvrditi uzbuđenje koje ga obuzme kada iz razvijača izranja polako slika.
A tek začudnost koju izaziva camera obscura! Ništa od skupih fotoaparata, objektiva, samo obična kutija s vrlo precizno i oštro izbušenom rupicom. I u tu se običnu, najobičniju kartonsku kutiju, kojoj ne bi pridao nikakvu važnost, nasuprot rupici stavi fotopapir (ili film) i nosi kutiju na odredište, postavi pred odabrani motiv, i evo zamke za svjetlosnu zraku! Tko kaže da fotografi nisu lovci. A svjetlo se može uloviti, i to čini prikriveno oduvijek. Doduše, lovci na zrake trebaju nekoliko puta provjeriti je li zamka uspjela, jer je vrijeme najveći suradnik lovcu-fotografu. I kad se to znanje o trajanju „lova“ usvoji (ekspozicija) onda se u tamnoj komori događa pravo čudo!
Umjesto dana uhvaćena je noć! (negativ). Svi su prozori osvijetljeni, a vijenci, timpani, triglifi i druge razne štukature i balustrade na baroknim i historicističkim (austrougarskim) zgradama svijetle kao da ih je rasvijetlio najbolji majstor rasvjete za božićno-novogodišnje blagdane! I tamne su krošnje drveća velegradski osvijetljene, a majstorije prozračnih vratiju iz kovanog željeza ocrtavaju se finim crtežom. Samo nas natpis VUKOVAR ispisan naopako upozorava da gledamo negativ dnevne slike.
Sada ponovo mladi Vukovarci, da isprave ove „greške“ i da napokon iz dobivenih predložaka (negativa) dobiju motiv kakav su „vrebali“ svojim kutijama (mračnog prostora) u punom dnevnom svjetlu, opet uranjaju osvijetljene papire negativom u razvijače i čekaju, kao pravi čarobnjaci, kada će izroniti slika stvarnosti.
No, ni tu priča ne prestaje. Ostaje najvažniji zadatak, kako javnosti predstaviti oba svoja uzbuđenja, kako im pokazati što fotografija zapravo jest – spoj dviju stvarnosti - negativa i pozitiva – noći i dana, rekli bismo pojednostavljeno. Staviti te dvije slike (fotografije) jednu do druge i to na takav način da im se poklope stvarni uglovi, evo nove fascinacije! Sada su dan i noć (negativ i pozitiv) stvorili cjelinu koja je bajkovita, čudesna, nova, snovita. To je Vukovar i stvaran i nestvaran, to više nije dokumentacija o radu camere obscure, to nije samo uhvaćeni svjetlopis, to je čudesna ljepota likovne zavodljivosti koja u crno-bijeloj varijanti ima snagu monumentalnosti!
Vukovar, grad po mjeri čovjeka, na ovoj je izložbi bajkoviti grad: uz Vuku i Dunav, uz željezničku prugu, s arhitekturom koja pamti, ali i onom koja priča uzbudljive priče o mladim neopterećenim lovcima na motiv, koji su pohvatali sve ljepote svoga grada te ih pretvorili u snovite slike, zahvaljujući mudrom i spretnom vodstvu svojih odraslih majstora fotografske alkemije.
A ove izložene slike Vukovara otkrivaju povezanost istine i ljubavi, stvarnosti i nestvarnosti koje tvore jedinstvenu fotosliku radosti gledanja i radosti stvaranja.
Sudionici fotoradionice: učenici Osnovne škole Nikole Andrića, Vukovar
Arwen Gia Aksyonova, 2005.
Nataša Bek, 1975.
Miloš Govedarović, 2004.
Elena Kovačić, 2005.
Teodora Kovačević, 2004.
Antonia Kukuruz, 2005.
Kiara Lemac, 2005.
Marijana Nikolić, 2005.
Loreta Perić, 1982.
Petra Pšenica, 2006.
Marija Sauka, 2011.
Šimun Sauka, 2005.
Marija Stefanović, 2004.
Tena Šajtović, 2002.
Luna Uglik, 2005.
