Staza Basìlica

Foto galerija

Tehnički opis staze
Dužina staze: 18,7 km
Polazna/krajnja točka: Valalta / Rovinjsko Selo
Težina staze: lagana
Najviša točka: Rovinjsko Selo (151 m)
Najniža točka: Mondelàco (8 m)
Vrijeme vožnje: 1,5 h (u jednom smjeru)                
Vrijeme pješačenja: 2-3 h (u jednom smjeru)
Tip staze: mješoviti

• asfalt: 7,6 km
• makadam: 10,4 km
• poljski put: 700 m

Točke na karti

1. Dolina Basìlica (toponim)

Prema jugu, od same početne dionice ove staze, prostire se prostrana dolina Basìlica. Po lokalnoj predaji dobila je to ime jer je dio posjeda na toj prostranoj vali bio u vlasništvu rovinjske crkvice sv. Antuna Padovanskog, zahvaljujući donaciji obitelji Domenica Lorenzetta.  Navodno je njegova  supruga ozdravila nakon posjete padovanskoj bazilici sv. Antuna, te su supružnici dali sagraditi u Rovinju “baziliku“, tj spomenutu crkvicu Sv. Antuna Padovanskog (na istoimenom trgu ispred današnjeg restorana “Calisona“; srušena je 1933.). Iz tog su se razloga i poljoprivredna dobra na ovom  sjevernom ladanju Rovinjštine nazivala “posjedi bazilike“.
 
Dolina Basìlica je jedan od većih i značajnijih poljoprivrednih kompleksa Rovinjštine, sa vinogradima, maslinicima, voćnjacima (osobito rastu smokve, trešnje, kruške, dunje, ogrozd, breskve, bademi, lješnjaci, orasi i drugo) i drugim poljoprivrednim kulturama tipičnim za ovo podneblje.

Neki od obližnjih brežuljaka bogati su visokom mediteranskom makijom, sjedištem su prapovijesnih gradina te čuvaju zanimljive  povijesno-arheološke znamenitosti.

2. Crkva Sv. Bartolomeja (Sv. Bartola) Apostola (Lokalitet: San Bùrtolo /toponim/)

Nalazi se na sjeveru ladanjskog teritorija Rovinja, na rubu plodne doline i u podnožju istoimenog brežuljka. Jedna je od većih rovinjskih jednobrodnih romaničkih poljskih crkvica. Već sredinom 19. st. počela je postepeno propadati. Vrijedna je spomena, unutar crkve, drvena tranzena koja je poprečno dijelila prostor za žene od onog za muškarce. Na oltarnoj slici bili su prikazani sv. Bartolomej, titular oltara i crkvice, te sv. Juraj i sv. Eufemija, rovinjski zaštitinici.

Crkvica je bila jedna od stanica drugog dana procesija uoči blagadana Spasova tijekom kojeg se obilazilo sve rovinjske poljske crkice uz druženje i osobito molitve za usjeve.

SV. BARTOLOMEJ (slavi se 24. kolovoza; patronimik /= “Tolomejev sin“/; njegovo je osobno ime Natanaele) bio je jedan od 12 apostola. Isus ga je smatrao „kao pravog Izraelca u kojemu nema lukavstva“, dakle kao poštena i iskrena osoba. Nakon što je vjerom preobratio više osoba živog su ga oderali i obrubili mu glavu barbari. Iz tog razloga je postao prije svega zaštitnik kožara. Njegovi su atributi plašt kojim pokazuje vlastitu kožu te nož.

3. Stancija ”Montèro“

Lokalitet: Montèro (toponim)

Stancija je smještena na ravničarskom dijelu između brežuljka Monciubàn (na jugu) i Montèro (na sjeveru).

Stancije (dvori) su kao povijesna graditeljska kategorija karakteristične osobito za južnu i zapadnu Istru. Kao i sve druge, i stancija “Montero” (koja datira iz  19. st.) predstavlja ujedno graditeljski i gospodarski kompleks.  Sadrži sve elemente ruralne arhitekture a njene su stambene jedinice  koncentrirane oko otvorenog dvorišta koje kao i veći dio zgrada služe i za gospodarsko korištenje.

Lokalitet i stancija dobili su ime po istoimenom brežuljku (sa 125 m.nadm.vis. jedan je od najviših vrhova rovinjskog ladanja)  koji se uzdiže sjeverno od stancije i na kojem su vidljivi ostaci bedema velike protohistorijske gradine.

Neki od obližnjih brežuljaka bogati su visokom mediteranskom makijom, sjedištem su prapovijesnih gradina te čuvaju zanimljive povijesno-arheološke znamenitosti.

4. Crkva Sv. Krištofora (Lokalitet: San Cristùfo /toponim/)

Sagrađena u 11. st., jedna je od značajnijih poljskih jednobrodnih romaničkih crkava Istre ne samo zbog svog položaja na rubu plodne doline Basilìce (top.), na malo uzdignutom terenu (crkva ima kao pod živu stijenu) sa kojeg pogled prodire prema jugu do crkve i zvonika Sv. Eufemije, već i zbog posebnosti njenih bočnih fasada oživljenih motivom lezena koje završavaju slijepim lukovima (6). Mala izbočena absida pokrivena je škriljama. Na oltarnoj slici, uz likove sv. Franje Asiškog i sv. Ilije Proroka, bio je prikazan i titular sv. Krištofor. Do 1869. na njezinom portalu nalazio se arhitrav sa dva lava i četiri životinjske glave u rustičnom bareljefu. Već je odavno obesvećena; zadnji je put restaurirana 2000. godine.

Crkvica je bila jedna od stanica drugog dana procesija uoči blagadana Spasova tijekom kojeg se obilazilo sve rovinjske poljske crkice uz druženje i osobito molitve za usjeve.

SV. KRIŠTOFOR (slavi se 25. srpnja): proganjan od cara Decije (sredina 3. st.), umro je proboden strijelama i dekapitiran. Jedna od brojnih legenda pripovijeda da je Krištoforu (ime znači: “nositelj Krista“; prije preobraćenja zvao se Reprobus), zbog njegove snage, povjeren zadatak da prenese hodočasnike preko rijeke; prenio je i dijete koje je ustvari bio Krist, koje je bilo toliko teško da su se njegova leđa skrivila. Kako bi dokazalo da je Krist, Dijete je reklo Krištoforu da posadi svoj palmin štap u zemlju jer će procvasti, što se i desilo slijedećeg dana. Sveti je Krištofor tako postao zaštitnik putnika, hodočasnika i moreplovaca. Glavni su mu atributi: Krist-Dijete na ramenima i palica.

5. Prvi tumbìn - kamenolom Mondelàco (Lokalitet: Mondelàco /toponim/)

„Prvi tumbìn“ (top.) je nadvožnjak stare željezničke pruge Kanfanar-Rovinj (odvojka pruge Trst-Pula), dovršene 1876. godine, koja od 1966. nije više u funkciji. Danas je to primjer industrijsko-željezničke arheologije. Naime, i na rovinjskom dijelu te pruge, uzduž nekoliko podužih dionica, kao što je ovaj koji je prelazio preko “prvog tumbìna”, održao se  relativno dobro nadgrađeni sloj tucanika, željeznički prag i tračnice kao dokaz djela austrijskog željezničko-građevinskog inženjerstva visoke vrijednosti.

Put ulijevo vodi prema već odavno napuštenom kamenolomu Mondelàco, na padini istoimenog brda. Bio je to jedan od brojnih rovinjskih  kamenoloma koji su uzduž same obale ali i u unutrašnjosti bili otvoreni već u rimskom periodu a posebice u mletačko doba. Vađenje i obrada kamena spadale su u najvažnije rovinjske privredne grane. Vadile su se različite vrste kamena, ali nadasve tzv. istarski “biancone“ (titonski vapnenac gornje Jure),  kojim su izgrađene brojne zgrade, rive, crkve, mostovi i druge građevine  u Veneciji i u nekim drugim gradovima Veneta, Romagne i Marche. Uvijek je živa predodžba rovinjskih kamenorezaca koji “znalački lome kamen s /kao/ drvo(m)”.

Toponim Mondelàco označava da je u njegovoj blizini nekada bila “lokva“ (tal. dijal. “làco”). Lokve su u prošlosti bile brojne i karakteristične i za rovinjski poljski pejzaž.

6. Crkva Sv. Tome Apostola (Lokalitet: Santumàn /toponim/)

Smještena u podnožju istoimenog brežuljka, jedna je od najznačajnijih istarskih predromaničkih poljskih crkvica (iz 8.-9. st.). U izvornoj koncepciji imala je križni oblik s tri izbočene abside pokrivene škriljama. Središnji prostor bio je nadvišen četvrtastom konstrukcijom. Iznimno je rijedak zvonik, prigrađen u srednjem vijeku uz sjeverni zid. Tijekom 16. stoljeća crkva je reducirana na jednobrodni prostor i skraćena sa zapadne strane. Iskapanjima je otkriveno izvorno popločenje sjevernog kraka križišta te više ulomaka prozorske tranzene i  oltarne pregrade (pluteja, greda i kapitela). Na oltarnoj je slici bio prikazan uskrsnuli Otkupitelj i sv. Toma.

Crkvica je bila jedna od stanica drugog dana procesija uoči blagadana Spasova tijekom kojeg se obilazilo sve rovinjske poljske crkice uz druženje i osobito molitve za usjeve.

SV. TOMA (3. srpnja), jedan je od dvanaestorice apostola.  Mučen je i pokopan u Malipuru 72. god. p.K. Najpoznatija legenda govori o tome kako je “nevjerni“ Toma sumnjao u Isusovo uskrsnuće i zato tražio da prstom dodirne njegove rane kako bi se osobno uvjerio. Zaštitnik je zemljomjera, arhitekata, zidara i drugih. Glavni su mu atributi i kutomjer, koplje i pojas.

Ostaci obližnje napuštene željezničke pruge Kanfanar-Rovinj (bila je u funkciji od 1876. do 1966.), odvojka pruge Trst-Pula, danas su primjer inudstrijsko-željezničke arheologije. Naime, i na rovinjskom dijelu te pruge, uzduž nekoliko podužih dionica, kao što je ovaj koji je prolazio pored crkve Sv. Tome, održao se relativno dobro nadgrađeni sloj tucanika, željeznički prag i tračnice kao dokaz djela austrijskog željezničko-građevinskog inženjerstva visoke vrijednosti.

7. Drugi tumbìn (Lokalitet: Àrbi da S. Ufièmia /toponim/)

“Drugi tumbìn“ (top.), je nadvožnjak stare željezničke pruge Kanfanar-Rovinj (odvojka pruge Trst-Pula), dovršene 1876. Od 1966. nije više u funkciji. Danas je to primjer industrijsko-željezničke arheologije.

Na rovinjskom dijelu te pruge, uzduž nekoliko podužih dionica, kao što je ovaj koji je prelazio preko “Drugog  tumbìna” (nadvožnjaka), održao se  relativno dobro nadgrađeni sloj tucanika, željeznički prag i tračnice kao dokaz djela austrijskog željezničko-građevinskog inženjerstva visoke vrijednosti.

Željeznička trasa, uzdignuta na nekim punktovima 1 do 3 m u odnosu na obližnji teren, omogućuje panoramski pogled prema okolnim valama i brežuljcima, čiji pejzaž karakterizira  mediteranska flora, prisutnost hrasta lužnjaka, cerovine, česvine, jasena, brijesta, graba, drijena, smreke, kestena, planike i različitih vrsta grmova. U proljeće rastu i šparoge a na jesen gljive.

Kanali koji se mogu pratiti duž ceste koja od “Drugog tumbìna” vodi u oba pravca služe kao i nekad za kanaliziranje oborinskih voda; tako su se izbjegavale poplave na poljima i oštećenja cesta, te se omogućavalo punjenje lokva i bunara.

8. Crkva Sv. Prota mučenika (Lokalitet: Sanprùti /toponim/)

Pripada manjim jednobrodnim ranogotičkim poljskim zdanjima. Na oltarnoj slici uz njenog titulara bili su prikazani brojni sveci (među njima i rovinjski zaštitnici sv. Juraj i sv. Eufemija). Napuštena krajem 18. st., propala je tijekom slijedećih decenija.

Crkvica je bila jedna od stanica drugog dana procesija uoči blagadana Spasova tijekom kojeg se obilazilo sve rovinjske poljske crkice uz druženje i osobito molitve za usjeve.

SV. PROT (slavi se 11. rujna; ime znači “Prvi“): bio je mučenik iz 3. st. te često biva obožavan zajedno sa njegovim bratom sv. Jacintom. Prema legendi oboje bili su eunusi i robovi rimske plemkinje Eugenije, čiji zaručnik ih je dao mučiti, jer su navodno preobratili Eugeniju. Prot, čije je glavni simbol palma, prikazuje se s bradom a Jacint s obrijanom bradom.

Nastavljajući prema sjeveroistoku, po bijelom putu, dolazi se iza brežuljaka koji su iznad južne obale Limskog Kanala i dalje do Rovinjskog Sela.

9. Jahački centar “Haber”

Jahački centar "Haber" bavi se više od 30 godina uzgojem trakenerskih konja – španjolskih konja (P.R.E.) i ponija, sa desetogodišnjim iskustvom. Školu jahanja (FN - registrirana škola jahanja) vodi diplomirani Instruktor (FEI- trener).
Osim toga, na farmi je moguće školovati konje za sve kategorije konjičkog sporta, kao i pripitomljavanje divljih konja i korekcije ponašanja kod traumatiziranih konja. Škola radi u sklopu Konjičkog kluba „Sveta Eufemija“, čiji jahači vrlo uspješno nastupaju na dresurnim i preponskim natjecanjima do najteže kategorije. Treninzi konjičkog kluba održavaju se na jahačem manježu sa posebnom podlogom određenih mjera. Za jahanje na terenu, u prirodi, postoje niz različitih staza, različitih dužina, prikladne za sve kategorije i uzraste jahača.
Uz uzgoj konja i školu jahanja na farmi se bave i uzgojem autohtonih životinja Hrvatske, s ciljem otvaranja genoparka. Na farmi se uzgajaju istarska goveda i istarski magarci, posavski konji, te autohtone vrste pasa (tornjak i hrvatski ovčar).

11. Vidikovac iznad Limskog kanala (Lokalitet: Finìda /toponim/)

Ovaj prirodni vidikovac na 80 m. nadm. vis. nadvisuje dio južne obale Limskog kanala nazvane Pònta dei Frati (top. = Rt Fratara).  Pejzažnoj ljepoti područja koje okružuje Vidikovac treba dodati i onu osobitu  Limskog kanala, koji ima status posebnog rezervata u moru i  značajnog krajobraza.
Radi se o morskom zaljevu dužine oko 12 km, širine na ulazu od oko 600 m, te dubine do 33 m. Limski kanal predstavlja potopljenu kršku dolinu (u fazama topljenja ledenjaka) nekadašnje rijeke paleo-Pazinčice, nastale u jurskim vapnencima, koja je postala ponornicom (utonulom u Pazinsku jamu),  dok je njen zadnji dio ostao suh (danas djelom Limska draga i djelom Limski kanal). Ime tog zaljeva pripisuje se činjenici da je on u rimsko doba predstavljao limes, tj. granicu između pulskog i porečkog agera.

Raznolikost listopadne vegetacije južnih i zimzelene vegetacije sjevernih obronaka Limskog kanala predstavlja jedinstvenu rijetkost i posebnu ekološku zanimljivost.

Sa Vidikovca pogled se širi prema istoku do završnog dijela Limskog kanala, nasuprot prema njegovoj sjevernoj strani gdje se naziru ruševine starog benediktinskog samostana Sv. Mihovila nad Limom (odavno napuštenog) te prema zapadu do njegovog ulaza i otvorenog mora.

U rimskom periodu, u srednjem vijeku a posebice u mletačko doba duž obala Limskog kanala iz brojnih kamenoloma vadile se različite vrste kamena, ali nadasve tzv. istarski “biancone“ (titonski vapnenac gornje Jure),  kojim su izgrađene brojne zgrade, rive, crkve, i druge građevine  u Veneciji i u nekim drugim gradovima Veneta, Romagne i Marche. Uvijek je živa predodžba rovinjskih kamenorezaca koji “znalački lome kamen s /kao/ drvo(m)”

12. Rovinjsko Selo (toponim)

Rovinjsko Selo (145 m nadm.vis.) jedno je od naselja grada Rovinja (udaljenog tek 7 km). Okolno područje bilo je naseljeno još u prapovijesti i  u rimsko doba te je bogato arheološkim nalazištima (gradine;  rustične vile).
Rovinjsko Selo su, u dogovoru s mletačkim i rovinjskim vlastima, 1526. osnovali doseljenici iz Dalmacije (okolice Zadra) bježeći  pred Turcima. Sačuvana je stara jezgra sela (u središnjem dijelu današnjeg naselja, na lokalitetu Lakuverča) koju tvore interesantne ruralne graditeljske osobitosti, odnosno stambeno gospodarski sklopovi sa dvorištima, zidanim šternama i baladurima i dr. Župna crkva (koja je ujedno i grobljanska kapela), posvećena je sv. Antunu Opatu, jednobrodna je, ravnoga začelja, sa sakristijom.
Neki od obližnjih brežuljaka bogati su visokom mediteranskom makijom, sjedištem su prapovijesnih gradina te čuvaju zanimljive povijesno-arheološke znamenitosti.

Rovinjsko Selo održava bogatu folklornu i karnevalsku tradiciju, stare običaje i navike (vezani nadasve uz ruralnu civilizaciju), te “balun”, tipični istarski ples koji u Rovinjskom Selu ima zanimljivu varijantu. Za sv. Antuna Opata (17. siječnja) održava se “Antonja”, izložba vina i maslinovog ulja.