Crkva sv. Eufemije

Crkva sv. Eufemije je barokna građevina venecijanskog stila i najveći spomenik u gradu. Rekonstruirana u vremenu između 1725. i 1736.g. Dužina crkve s vanjske strane je 51,11 m a širina 30,26 m. Srednja lađa visoka je 17,71 m a druge dvije po 10,11m. Na mjestu gdje se danas nalazi ova impozantna crkva, do X. st., nalazila se crkvica Sv. Jurja, koji je ostao konpatron župe a čiji se kip nalazi na glavnom oltaru župne crkve.

Kad je 800.g. u grad dopremljen sarkofag s tijelom kršćanske mučenice Eufemije, stanovnici okolnih mjesta hodočastili su na grob sv. Eufemije. Crkva sv. Jurja postala je premalena te se početkom X.st. počela graditi nova crkva. Oko 950.g. nova trobrodna bazilika s tri polukružne izbočene apside bila je gotova. Na sredini je postavljen sarkofag s tijelom mučenice te je sv. Eufemija zajedno sa sv. Jurjem postala zaštitnicom grada. Za župu i za crkvu značajna je 1178. kad je, bulom pape Aleksandra III., crkva postala “Kaptolska”.

Ta je ranosrednjovjekovna crkva imala tri oltara, središnji, glavni oltar bio je prislonjen uza zid srednje lađe, a na oltaru je bio mali drveni kip sv. Jurja. S desne strane nalazio se oltar Presvetog Sakramenta, a s lijeve strane oltar Sv. Eufemije na kojem je bio mali drveni kip svetice, koji je, u XVI.st. zamijenjen novim pozlaćenim kamenim svetičinim kipom koji se i danas nalazi na oltaru. Tijekom idućih par stoljeća vršili su se stalni popravci crkve i crkvenog krova. 1720.g. odlučeno je da se započene sa izgradnjom nove crkve “dostojne Božjeg veličanstva i prikladne za pobožnost našeg naroda” kako stoji zapisano u Kaptolskom arhivu. Za projekt nove crkve angažiran je venecijanski arhitekt Giovanni Scalferotto, čiji rad nije u potpunosti zadovoljio narod pa je Giovanni Dozzi izvršio određene izmjene. Sama je gradnja započeta 1725.g. Tom su prilikom porušene crkvice sv. Jurja, sv. Uršule, sv. Mihovila i sv. Roka. Gradnja je brzo napredovala. Već 1728. bila su pokrivena sva tri kora iza glavnih oltara, te je i sarkofag sv. Eufemije prenesen na mjesto gdje se i danas nalazi.

Tri glavna oltara, prema nacrtu Gerolama Laureata iz Venecije, podignuta su 1741. kada je porečki biskup Mazzoleni blagoslovio tri velika kipa na glavnom oltaru: sv. Jurja, sv. Roka i sv. Marka. Porečki je biskup Gaspare De Nigris, o čemu postoji zapis na ploči u koru iza glavnog oltara, 1747. crkvu proglasio “insignis” (znamenitom, odličnom). Crkva je konsakrirana 1756. Godine 1754., uoči blagdana sv. Eufemije zasvirale su orgulje, vrijedan kulturno povijesni spomenik sačuvan do danas. Graditelj orgulja je bio Antonio Barbini, a kasnije su u par navrata vršene veće restauracije – posljednja 1958.g. Rovinjski arhitekt Simone batistella je 1780.godine izradio nacrt prema kojem je dio južne fasade obložen kamenom. Oblaganju pročelja prišlo se tek 1861. prema projektu inženjera Depozza. Uz južna vrata nalazi se reljefna kamena ploča s gotičkim prikazom sv. Eufemije te uzidani starokršćanski i predromanički fragmenti.

Unutrašnjost crkve je prekrasna. Glavni oltar i druga dva oltara djelo su Gerolama Laureata, dok su prekrasne kipove sv. Jurja, sv. Roka i sv. Marka, iz kararskog mramora izradili braća Alvise i Ambrogio Tagliapietra. Oltar Presv. Sakramenta je bogat mramorom, osobito su lijepi stupići na oltaru kao i kipovi anđela među stupovima, te srbrni antependij iz 1777.g. izrađen u venecijanskim radionicama. Pričesna klupa je također iz kararskog mramora i svojom ljepotom doprinosi harmoniji prostora. Iza oltara sv. Eufemije, na kojem je svetičin kameni kip iz XV.st., nalazi se sarkofag iz prokoneškog mramora s relikvijama svetice. Iza glavnog oltara stajale su na zidu tri velike slike u pozlaćenim okvirima, sada skinute zbog restauracije.

Najveća, s prikazom Posljednje večere djelo je Giovannija Contarinija, iz 1574. dok druge dvije, znatno više oštećene i nepoznatih autora, prikazuju Isusa u Getsemaniju te apostole kako spavaju. Tu je visjela još jedna manja slika Majke Božje s djetetom, vrijedna bizantinska ikona dobro očuvana, sada pohranjena u sakristiji. Pored prekrasne krstionice i mramornih “škropionica” na dnu crkve, nekad s kipovima sv. Jurja i sv. Eufemije, unutrašnjost crkve uljepšavaju mnogobrojni oltari. Oltarna pala sv. Sebastijana je iz 1635.g. Crkva je bogata srebrninom, mada je velik dio oduzela francuska vlada dekretom donesenim 1806.g.

SVETA EUFEMIJA I SARKOFAG

Malo je povijesnih podataka koji govore o životu i smrti sv. Eufemije. Bila je kćerka uglednog građanina iz Kalcedona, blizu Carigrada, a kao kršćanka, za vrijeme cara Dioklecijana, 304.g. zatvorena i mučena da bi na kraju bila bačena lavovima. Najčešće se prikazuje s mučeničkom palmom i kolom (kotač) a uz nju jedan ili više lavova. Umrla je kao mučenica 16. rujna 304.g. Pobožni kršćani su sačuvali njeno tijelo, kasnije je ono preneseno u Carigrad gdje je car Konstantin u njenu čast podigao veliku crkvu.

Tu je sarkofag ostao do 800.g. kad su na vlast došli ikonoklasti. Dalje je, prema predaji, sarkofag jedne olujne noći nestao iz Carigrada i 13. srpnja 800. dospio do rovinjske obale gdje ga je jedan mladić sa svoje dvije mršave kravice uspio dovući na brežuljak do crkvice sv. Franje.

Stanovnici grada su smatrali čudom dolazak sarkofaga do njihove obale te su sv. Eufemiju počeli štovati kao svoju zaštitnicu.

Sarkofag potiče iz III.st., iz prokoneškog je mramora, rađen u akvilejskim radionicama i nije dovršen. Dug je 208 cm, visok 195 cm a širok 95 cm. U sarkofagu su svetičine kosti prekrivene skupocjenom odjećom izvezenom zlatnim ukrasima. Voštana maska, koju je 1953.g, izradila Mila Vod, pokriva kosti glave. Blagdan sv. Eufemije je 16.rujan, dan njene smrti.

ZVONIK

Gradnja zvonika započeta je 3.prosinca 1651.g. postavljanjem prvog kamena a prema nacrtu milanskog arhitekte Alessandra Monopole. Zvonik je trebao biti nalik onome sv. Marka u Veneciji. Gradnja je trajala 26 godina. Veliki bakreni kip sv. Eufemije, djelo braće Vallani iz Maniaga, postavljen je na vrh zvonika 1758. na mjesto prijašnjeg drvenog kipa uništenog 1756.g. od groma. Kip je postavljen tako da se na ležajima okreće oko svoje osi prema smjeru vjetra. Zvonik je 1834.g. bio temeljito popravljan jer su gromovi prouzročili velika oštećenja. 1879.g. postavljeni su gromobrani i na zvonik i na crkvu. Zvonik, s kipom sv. Eufemije (kip je visok 4,70 m), najviši je u Istri, visok je preko 62m a širina mu je pri dnu 8,66 m.

Tek tu, na vrh brijega, podno crkve sv. Eufemije, na stoljetnim izlizanim bijelim kamenim stepenicama čovjek postane svjestan ljepote koja ga okružuje i koja mu se pruža pred očima sve do brijunskih otoka utonulih u modro plavetnilo i do bijelih vrhova Alpi na sjeverozapadu.