Otok poluotok
Rovinj je svoj život započeo na nekadašnjem otoku Mons Albanus. Prvi arheološki tragovi života sežu u brončano doba, a starogradska se jezgra počela razvijati u 3. stoljeću.
Rovinjska povijesna jezgra oblikovana je kao jedinstveni urbani obris s jasnim crtama mletačkih arhitektonskih modela zbog čega Rovinj mnogi nazivaju „malom Venecijom“. Ipak, mletačka tipologija s javnim zgradama oko glavnog trga se nije mogla razviti zbog geomorfoloških obilježja rovinjskog otočnog brežuljka i već izgrađene kasnoantičke i srednjovjekovne osnove. Najvrjednije arhitektonsko-urbane strukture upućuju na to da je građanski sloj, uslijed velikog ekonomskog rasta tijekom 17. i 18. st., mogao ulagati i u urbanu izgradnju. Najočitiji primjer tog građevno-urbanog uzleta je rekonstrukcija novog zvonika i izgradnja nove i veće barokne župne crkve. Kao i svako drugo urbano središte, i Rovinj je bio opasan zidinama. Na početku je na samom vrhu postojalo utvrđeno mjesto oko prve župne crkve, a prve skromne ranosrednjovjekovne gradske zidine su rekonstruirane u 12 st., a pojačane su krajem 16. st. za vrijeme uskočke opasnosti. Zidine su danas vidljive oko gradskih vrata (iz 12. st.), na nekim mjestima u ulicama Vladimira Švalbe i sv. Križa te s obje strane Belvederea (jednoga od tornjeva koji su prema sjeveru štitili gradski obrambeni pojas sačuvan i danas). Zidine su nekada imale šest gradskih vrata, a danas se u starogradsku jezgru može ući kroz Balbijev luk (nekada Vrata stare ribarnice), vrata Pod zidom, vrata sv. Benedikta, vrata sv. Križa i Iza tvrđave.
Početkom 18. stoljeća se, zbog potrebe za novim stambenim prostorom, grad počeo širiti izvan gradskih zidina na kopno te je kanal između otoka i kopna 1763. zatrpan. Stari je grad svjedok svih prohujalih vremena i vrijednih ruku domaćih majstora. Skučeni prostor uvjetovao je zbijenu gradnju uskih kuća, uskih ulica i malenih trgova.
Posebnost su ove gradske jezgre i karakteristično izgrađeni dimnjaci, ali i brojna vanjska stubišta i skalinade, baladuri, portici, unutrašnja dvorišta, slijepe uličice, šterne, krovne terase, mansarde te brojni chiaro-scuro efekti te “plastične“ dekoracije portala, prozora, balkona i krovnih vijenaca. Rovinjska starogradska jezgra je, upravo zbog tih posebnosti, 1963. godine proglašena spomenikom kulture.