ROVINJSKA FEŠTA 2001
###
Nadaleko poznata, rovinjska zabavno-gastronomska trilogija korijene vuče unatrag nekoliko desetljeća. Rovinj, koji se turističkim žargonom nerijetko naziva i Dubrovnikom na sjeveru, oduvijek je imao imperativ osmišljavanja velikog, uzbudljivog,
###
Nadaleko poznata, rovinjska zabavno-gastronomska trilogija korijene vuče unatrag nekoliko desetljeća. Rovinj, koji se turističkim žargonom nerijetko naziva i Dubrovnikom na sjeveru, oduvijek je imao imperativ osmišljavanja velikog, uzbudljivog, središnjeg ljetnog tuluma, u čiju su organizaciju svake godine uključene sve gradske institucije. Rovinjska fešta je stvar turističkog prestiža, gastronomskih delicija, dinamične i raznovrsne zabave a počesto i pravog zvjezdanog glamoura, način na koji se grad na čelu s Turističkom zajednicom zahvaljuje vjernim gostima kao i onima što se u našoj predivnoj turističkoj meki sa sjevera hrvatskog Jadrana nalaze po prvi put.
Gotovo da nema značajnije estradne zvijezde sa hrvatskog glazbenog neba koja u posljednjih tridesetak godina nije gostovala na glavnom ili na jednom od pomoćnih gradskih trgova, pridodamo li tome imena poput Gipsy Kings-a, Tota Cotugn-a te mnogih drugih internacionalnih imena koja su se u vruće kolovoške dane, dalje i bliže prošlosti, odlučila znojiti pod zvjezdanim rovinjskim nebom, jasno nam je da se radi o brižno njegovanoj i važnoj manifestaciji koja na tri dana poput ogromnog magneta usiše sve što diše i hoda ovim dijelom vedrog mediteranskog tla. Na rovinjskoj fešti, osim što u tradicionalnoj gužvi možete izgubiti osobnost na dobrobit općeg ludila i što ste primorani osjećati se dijelom velike evropske obitelji, lako vam se može desiti da, privučeni magičnim mirisima najsvježijih čevapčića, ražnjića, janjetine i svinjetine te ribe na žaru, ostanete zarobljeni na jednom od mnogobrojnih štandova do ranih jutarnjih sati, s kriglom velikog hladnog piva u ruci.
No, osim mirisa delikatesno spremljene hrane zasigurno će vas privuči i miris glazbe, koji neprestano opsjeda vaše uši sa svih strana i tako uspostavlja željenu zabavno-gastronomsku ravnotežu. Od narodne glazbe, folklora, popa, rocka, jazza i klasike može vas odvratiti jedino veličanstveni vatromet koji tradicionalno, zadnjeg dana priredbi, na dojmljiv način signalizira skori kraj igara. Sve u svemu, rovinjska fešta popularno zvana i rovinjska noć jedna je od najvećih i najposjećenijih na Jadranu i sigurno zauzima važno mjesto u sjećanjima onih koji će Rovinj pamtiti kao nezaboravnu turističku destinaciju za jednu pitomu ljetnu avanturu.
Četvrtak, 16. kolovoza, 2001.
Rovinjska fešta tradicionalno je poprište i zanimljivih sportsko-rekreativnih manifestacija koja ispunjaju danji dio trodnevnog programa. Ove godine, po drugi put na užarenom asfaltu rovinjskog glavnog trga, održala se je ambiciozna košarkaška manifestacija pod nazivom "Simpa open air", festival koji ujedno glasi i za otvoreno prvenstvo Rovinja u uličnoj košarci, popularno zvanom "haklu". Za gastronomske nagrade i haklaški prestiž svake se godine natječu svi zainteresirani ljubitelji klasičnog basketa u kategorijama kadeta, juniora i seniora. Pravila su posljedica dugogodišnjeg standarda koji se ustalio diljem hrvatskih košarkaških terena a koja kažu da se obično igra do 11 ili 21 poena, da trica vrijedi dvostruko te da lopta ostaje onom koji je prethodno zabio koš. Pored kontrolnih sudaca koji presuđuju u dvojbenim situacijama, igrači obično sami sude.
Udruga "Hakl" koja nosi epitet pionirske udruge za promicanje ulične košarke i koja se već dugi niz godina bavi organizacijom raznih manifestacija te vrste u Hrvatskoj, vođena je krajnjom ambicijom koja uličnu košarku, poput odbojke na pijesku, želi jednog dana vidjeti u obitelji OI. Posebna zanimljivost ovog festivala je njegova zabavna komponenta koja se brine o modernoj glazbenoj podlozi što neprestano diktira ritam oznojenim ekipama u toku igre i koja u povremenim pauzama izvodi točke atraktivnog uličnog plesa. Pero Štambuk, tajnik udruge reći će, "prije četiri godine u Velikoj Gorici sreli smo se s plesnim klubom Megaplast koji slovi za službenog državnog prvaka u uličnom plesu i došli do zaključka da i jedni i drugi privlačimo identični profil mladih pa smo se iz razloga što veće publike odlučili udružiti i od tada nastupamo zajedno. Prošle godine, u sklopu turneje, nastupili smo u 33 grada u kojima pregovaramo s lokalnim turističkim zajednicama kako bi nam priznale status lokalne turisričke ponude i bile nam pokrovitelji.
U tom smislu želim uputiti pohvale rovinjskoj turističkoj zajednici koja nas je kao takve prepoznala i svojim angažmanom uvelike pomogla. Festival će ove godine dobiti i službeni status državnog prvenstva Hrvatske u uličnoj košarci. Manifestaciji se je ove godine diljem Hrvatske odazvalo 1200 ekipa, od čega desetak rovinjskih koje su po afričkim uvjetima letjele za svakom loptom. U žustrom ali iznimno korektnom i prijateljskom nadmetanju tijesnu pobjedu odnijela je ekipa rovinjskih veterana nad mlađim i energičnim rovinjskim noćima.
Prvi dan trodnevne rovinjske fešte pokazao se kao iznimno uravnotežen spoj sporta, zabave i ozbiljne kulturne ponude. U prilog tome ide izuzetno posjećeni koncert ozbiljne glazbe, koji je s početkom u 21h održan u crkvi Sv. Eufemije. Gostovao je slovenski "Obalni komorni orkestar", oformljen 1983, koji okuplja stalnih 25 članova.Pod ravnanjem maestra Marka Vatovca, orkestar je pred okupljenom publikom izveo Vivaldijev "Stabat mater", čije su duboko lirske, katarzične zvukovne nijanse publiku ostavile nijemom. Orkestar koji je u osamnaestogodišnjem djelovanju postao jedan od značajnijih čimbenika kulturnog života na obali te jedini nosioc te vrste glazbene umjetnosti u slovenskoj Istri, izveo je još Istarsku suitu A. Kumara te suitu pod nazivom "Drevni plesovi i arije" O. Respighi-ja. Dojmljiv glas talentirane alt solistice Mirjam Kalin, inače redovne članice ljubljanske Opere, upotpunjavao je iznenađujuće ugodnu glazbenu cjelinu.
U isto vrijeme, crkvica Sv.Tome bila je poprištem zanimljive izložbe zagrebačke likovne umjetnice Dubravke Rakoci. Diplomiravši slikarstvo na zagrebačkoj Akademiji likovne umjetnosti u klasi profesora Raoula Goldonija, izlaže od 1979. Od tada se može podićiti galerijom samostalnih i skupnih izložbi diljem Evrope i Hrvatske. Ovaj se put predstavila svjetlosnom instalacijom pod nazivom "Blue night", odnosno "Plava noć". Nekoliko stiliziranih reflektora proizvodilo je prigušeno plavo svjetlo koje se razlijevalo po prostoru crkvice i lagano osvjetljavalo bijela platna srednje veličine na kojima su se mogli razaznati crteži u duhu klasičnog minimalizma. Izložba će biti otvorena do 1. rujna.
U međuvremenu, dole na trgu, fešta je u svakom segmentu počela opravdavati svoje ime. Mirisi, živ ljudski kolorit i glazba počeli su se stapati u jedinstvenu rijeku zabave što je odlučila teći vlastitim prirodnim tokom do ranih jutarnjih sati. U mnoštvu su se mogle razabrati oprezne obitelji s djecom, grupe mladih što su uzbuđeno jurcale po rovinjskim ulicama u borbi za vlastiti kutak, romantični parovi u zagrljaju naklonjene im mediteranske noći te djedovi i bakice sa svojom mudrom sporošću, koja je uzaludno pokušavala zaustaviti rascvjetale ljudske brzace. Potom smo se vratili na mjesto ugode.
Podno Sv.Eufemije, s početkom u 23 sata, krenula je "Rovinjska noć ljepote", još jedna mala tradicija koja unazad nekoliko godina nudi raznovrstan zabavno-umjetnički mini spektakl na otvorenom. Stara tvrđa pod crkvom na svojim je leđima obraslim u prostorni travnjak u dvosatnom programu nosila modne kreatore sa svojim kreacijama, očni raj pratećih menekenki, glumce, glazbenike, režisere i mnogobrojnu publiku svih uzrasta. Šaroliki programski kotač prvi su počeli okretati modni majstori, Jadranka Šegota sa svojom kožnom odjećom, potom Sandra s vjenčanicama, kao treća predstavila se Lidija Fištrek s casual odjećom te kao posljednji, okrenut budućnosti, mladi rovinjski odjevni dizajner Luka Nreka, sa svojim futurističkim kreacijama. Iris, Dvina, Lana, Danijela, Iva i Aret imena su djevojki što su na pisti mamile uzdahe prisutnih muškaraca te u suradnji s morem, zelenilom i povijesnim ambijentom bile dio egzotične scenografije, u režiji majke prirode.
Matija Ferlin u Istri je već odavno prepoznatljiva glumačka marka. Po specijalnosti pantomimičar, ovaj vrsni performer znatiželjnicima rovinjskih noći predstavio se je odlomkom iz predstave "Tepli zdrhi", te maestralnom izvedbom okupljene natjerao na gromoglasan pljesak.
Završna riječ ovog ambicioznog programa pripala je velikoj zvijezdi večeri, Josipi Lisac. Zasigurno najveća diva hrvatske glazbene scene koja podjednakom snagom i serioznošću nastupa već više od trideset godina, pasionirani zaljubljenik u odjevnu ekstravaganciju i najprepoznatljiviji ženski rock glas na ovim prostorima, i ove se večeri nije štedila u izvođenju svojih novih stvari ali i starih vječnih hitova u jazz i funk obradama. Od nedavno nastupa s novim bendom studijskih glazbenika. Režiser spektakla, Robert Raponja, rutinski je posložio još jednu noć ljepote u Rovinju koja je na kraju završila mini vatrometom, zagrijavanjem za veliki subotnji finale. Prva večer fešte tako se ponovno spustila do nezaobilaznog trga, s njom smo se spustili i mi, već pomalo umorni, ali odlučni da je ispratimo do posljednje kapi veselja.
Petak, 17. kolovoz, 2001.
Drugi dan fešte, jednako kao i prethodni, započeo je sportski.Na trgu Vladimira Nazora, preko puta galerije Tvornice duhana, vaterpolo klub Delfin postavio je dva plutajuća, balonska gola i dva vodena koša. Na takvom improviziranom morskom igralištu nastupili su kadeti Delfina u četrnaestominutnoj egzibiciji. Četiri ekipe sa po šest igrača pružale su neuobičajen prizor na djelu rive rezerviranom isključivo za šetnju i promatranje susjednog otoka Katarine koji nalikuje na ogromni brod, zaglavljen između kamene Marine i rovinjskog starog grada. Iste ekipe nešto kasnije preselile su se na susjedne koševe koji visoko strše iznad vode te iziskuju veliki napor igrača pri ubačaju. U osamnaest i trideset nastupile su vaterpolistice Delfina, oformljene po prvi put ove godine.
Ženski vaterpolo je u ovim krajevima pa i u svijetu prava rijetkost stoga nosi epitet atrakcije, ali žene su u vodi izgledale poput brzih vidri sjajne kože i sa par poteza dale do znanja da se od muških kolega osim gole fizičke snage ne razlikuju puno. Sat vremena kasnije, za posljednji dio programa nastupili su veterani kluba koji su svojim igrama u prošlosti doprinijeli ugledu njegovog imena te njegovom ligaškom statusu. Vaterpolisti su završili s prvim tamnim nijansama kristalno čiste večeri koja se spremala prekriti nebo nad Rovinjem.
Druga večer rovinjskih noći već se dobrano zahuktala kada smo preko trga krenuli ka Bregovitoj ulici u starom gradu. Da ne bi bila poznata samo po Sv.Tomi u svojim je njedrima rodila najživopisniji i najintimniji skriveni mali trg "Campiello del Monte" ili "Poljana na brijegu", dobro znano sastajalište pjesnika iz svih krajeva Istre. Kazališni ugođaj kojeg proizvodi, to za sve Rovinjane kultno mjesto, bio je takav i po natiskanoj publici koja je sa velikim zanimanjem iščekivala početak promocije novog CD-a folklorne grupe Batana, naslovljenom "Makar i pješke".
S bendom je u formi razgovora komunicirao poznati hrvatski pjesnik iz Istre Danijel Načinović koji ih je predstavio rečenicom: "S tradicionalnim rovinjskim plovilom, batanom, se lakše plovi a sa Batanom i pjeva". Istoimeni pjesnik kasnije se je pridružio programu, rekavši nekoliko svojih pjesama.Grupa je CD snimila u pulskom studiju Angela Tarticchi-ja. Naslov je inspiriran nostalgičnom porukom pjesme koja se izvodi u stilu talijanskog cabareta i govori o iseljeniku koji na američkom asfaltu sanja povratak u rodni kraj, pa makar i pješice.
CD je snimljen uz potporu grada Rovinja, Turističke zajednice Rovinj, Zajednice Talijana grada i Foto Carere. Bogati domjenak, sa domaćim sirom i pršutom te vrhunskom malvazijom koji je uslijedio nakon programa, zaokružio je jedan gala rovinjski događaj na zadovoljstvo prisutnih starosjedioca, domaćih i stranih gostiju. S "Poljane na brijegu", po tko zna koji put se spuštamo u vruću zabavnu arenu rive koja je pri našem dolasku već pjevala i plesala, međusobno zagrljena i odlično raspoložena. Takvom okružju u petak navečer pridonio je i nedavno otvoreni night club "Zanzi bar" koji svojim luksuznim izgledom i ludim noćnim provodima plijeni pažnju prolaznika.
Ljubitelji house-a mogli su čitavu noć razuzdano plesati, vođeni podlogama začetnika i svojevrsnog gurua tog modernog glazbenog žanra, Marshalla Jeffersona. Uz tatu house-a i njegovog domaćina, DJ-a Ivana Mastermixa, u Zanziju se štrikalo do rane zore.
Središnji dio programa, ovaj put u velikom stilu, odradili su bendovi i solo izvođači na velikoj bini. Tu su nastupali rovinjski evergreen solist, Sergio Preden Gato, klasični rockeri iz Energy Band-a te nježnija verzija Give me Five, s talentiranom mladom pjevačicom Patriziom Sfetinom. Posebno dojmljiv nastup, na opće oduševljenje turista talijanske nacionalnosti, ostvario je Sergio Preden, izvevši svjetske uspješnice poput planetarne "Volare" ili snažne "O sole mio".
Give Me Five izveo je niz talijanskih zabavnih uspješnica novijeg datuma koje su dodatno razgalile naše mlade talijanske goste, dok se za sve ostalo pobrinuo rutinirani i energični Energy Band, koji je sa svojim čvrstim rock repertoarom do ranih jutarnjih sati na glavnom gradskom trgu iz najupornijih izvukao zadnji atom snage i posljednji kvarat znoja što su ga ispila žedna usta sparne kolovoške noći.
Subota, 18. kolovoz, 2001.
U sklopu trodnevne rovinjske fešte, subota je oduvijek bila središnji dan, koji se prepoznaje po najvećoj gužvi i najbogatijem programu. Tako je bilo i ove godine. Oko podneva iz rovinjske je luke krenula regata krstaša i optimista koja se pokazala kao pravi praznik za oko. Od ranih popodnevnih sati, na olimpijskom otvorenom bazenu plivačkog i vaterpolo kluba Delfin, s kojeg puca očaravajući pogled na rovinjski stari grad, trajale su plivačke i vaterpolo manifestacije. Miting koji nosi službeni naziv prvenstva Županije Istarske u kratkim disciplinama za kategorije mlađih kadeta, juniora i seniora, okupio je na prekrasnom bazenu mnoge roditelje, ljubitelje plivanja kao i slučajne prolaznike. Pripremljen za večernji kaos, bazen načičkan klupama i štandovima za jelo i piće nalikovao je na pravu dječju košnicu. Plivački program se sastojao od disciplina 50 leđno, prsno, slobodno, leptir te štafete australijane a u njemu su sudjelovale ekipe Delfina, Poreča, Pule, Olimpije i Primorja.
Paralelno, na trgu Vladimira Nazora vršile su se posljednje pripreme za tradicijsku poslasticu, utrku popularnih rovinjskih barčica, batana. Natjecatelji, njih devet, iz rovinjske su lučice polako počeli pristizati na mjesto starta, gdje ih je očekivalo znatiželjno društvo, spremno i za pokoju šalu. Male ali brze barčice tako su uz zaveslaje rovinjskih starosjedioca, od kojih se neki bliže šestom desetljeću života, hitale da što prije obiđu daleku bou, pri čemu su im put presijecale jedrilice, prijevozne brodice i druga plovila u slučajnom prolazu. Na kraju naporne ali vrlo zabavne i pomalo smiješne utrke, ciljem je prvi prošao Giovanni Venier, kojemu je pripala prva nagrada, istarski pršut.
Pomalo egzotične situacije, tek nekoliko desetaka metara udaljen, raspirivao je svojim plinsko-vatrenim riganjem, poput zmaja iz bajki, veliki lebdeći balon što se na jednom mjestu dizao i spuštao voljom zainteresiranih avanturista. Na terasi pizzerie jedriličarskog kluba Maestral s nastupom je počeo i Duo Jolly, sastavljen od akademskog rovinjskog dvojca, Massima Brajkovića i Vlade Benussi-ja na klavijaturama i gitari, koji za takve prilike izlaze u susret romanticima malo starije dobi.
Nakon kraće epizode u samom centru vratili smo se tamo gdje smo i počeli, na bazen, gdje je sudac fućkaljkom upravo dao znak da prvenstvena vaterpolo utakmica druge hrvatske lige sjever između Delfin Rovinja i Biograda može započeti. Ljubitelji tog sporta i brojni gosti koji su odlučili prezalogajiti na štandovima bazena mogli su tako uživati u četrdeset neizvjesnih minuta nakon kojih je Delfin ubilježio još jednu prvenstvenu pobjedu te tako osigurao naslov prvaka za ovu godinu. Nakon vaterpolista nastupile su vaterpolistice te svojim ležernim pristupom pružile predah izmorenim živcima navijača Delfina. Nakon muških i one su odnijele pobjedu nad ekipom Pule koja nije previše marila za poraz već se ubrzo raspjevana izgubila u fešti. Između dva susreta publiku je isfascinirala pojava gracioznih curica iz sekcije sinhroniziranog plivanja koja je nekoliko godina unatrag počela djelovati, obečavajući tako razvoj jednog novog sporta u našem gradu. Uz nekoliko razumljivih grešaka s obzirom na njihovu dob, posebno urešene, sinhronizirane plivačice su hrabro odradile svoju točku i izmamile srdačnu reakciju publike. Da bi ugođaj zabave bio potpun pobrinula su se djeca koja su uporno padala sa popularne cucagne, namašćene drvene grede nad vodom, u namjeri da se domognu jedne od vrijednih nagrada.
Zatvorivši definitivno sportsko poglavlje i ostavivši krcati bazen za nama, pohitali smo prema samom centru trga gdje se odvijala srž subotnjeg spektakla za brojne domaće i strane goste te građane Rovinja. Trg je bio sličan velikoj ljudskoj bengalki te naprosto gorio od veselja i dinamike. Hrvati, Talijani, Mađari, Česi, Nizozemci, Nijemci i ostali bili su u vrhuncu raspoloženja i porazbacani po mnogobrojnim gastronomskim punktovima od kojih treba izdvojiti one najveće i najsadržajnije, poduzeća Valalte i Jadrana.
Gosti su uz probavljive cijene mogli uživati u tipičnim vrstama pečenja. Mi smo se odlučili za najpopularnijr čevapčiće i konstatirali da su ove godine kao i prošle, izvrsni. S velikih punktova nalik na limene vodoskoke uočljivo je bilo mnoštvo slavina točenog piva raznih proizvođača od kojih smo se odlučili za istarski Favorit, koji mada ne i najbolje ali zato najjeftinije, napaćenom grlu može priuštiti pravi doživljaj svježine.Rovinj se ove ljetne subote zaista pretvorio u festival cuge i klope velikih razmjera, u pravi istarski octoberfest.
Tada je uslijedilo ono zbog čega more posjetitelja te ljetne večeri zastane, poput skamenjene mase na petnaestak minuta, i nijemo pilji u veličanstveni vatromet. Vedro rovinjsko nebo i ove se godine nakratko pretvorilo u vatreni vodoskok čije su obojene žeravice slikovito curile po tamnom licu noći. Nakon što smo se poput većine na trgu dobro najeli i napili, odlučili smo poslušati žedne uši i krenuli u potragu za što boljim mjestom pod instrumentima. To je bio iznimno težak zadatak s obzirom da je sat pokazivao jedan iza ponoći što znači da mjesta više nema. Glazbeni program, tradicionalno raspoređen na dvije lokacije, velikoj bini na trgu i maloj na popularnom Velikom molu nudio je kvalitetna rješenja za svačiji ukus što je uvijek osnovni cilj organizatora, u ovom slučaju Turističke zajednice grada Rovinja.
Koncertni podij velike bine praćen od strane publike kao na velikim koncertima bio je mjesto glazbene predstave za zabavno-glazbeni ansambl Gustafi, popularne istarske rockere čije su skladbe već dugi niz godina nezaobilazni hitovi na radiopostajama širom zemlje. Gustafi su poznati raspirivači glazbeno-scenskog veselja, urnebesnog štimunga, a s obzirom da pjevaju na čakavskom dijalektu prava su zaraza za lokalno stanovništvo.
Zvijezda večeri ovaj je put bio estradni pjevač s najcjenjenijim glasom na hrvatskoj sceni koji izvodeči svoje pop uspješnice poslovično mami uzdahe tinejdžerki. Toni Cetinski se ovim nastupom po drugi put predstavio vlastitom gradu. Za ono što rovinjska fešta radi glasa koji ju pronosi mora imati, a to je ludi provod do ranih jutarnjih sati, pobrinula se ovaj put rock grupa "Le Monde" sa svojim rock standardima. Smatran alternativnim stageom u odnosu na centralnu binu, podij velikog mola odjekivao je neumorno od zvukova za Rovinj nezaobilaznog Dua Demižana, koji na dojmljiv način izvodi svoj mediteranski repertoar sastavljen od vječnih hitova tog muzičkog žanra. Pored njih, na istom je mjestu nastupio i Franci Blašković, legenda istarske alternativne scene za kojeg se vežu mnoge bizarnosti. Jedna od njih je ta da je Blašković osnivač "Lige za borbu protiv turizma" i da na svojim mnogobrojnim koncertima koje svake godine održava diljem Istre kao simbol ističe veliki stiroporni penis, no ovaj put za to se nije odlučio. Dio programa s velikog mola namijenjen je onim najradikalnijim pohodiocima rovinjske fešte a ovaj put je trajao do 9 sati ujutro.
Prizori plesanja po stolovima i polijevanja pivom, te od umora blago nakeženih lica, tradicionalno su posljednji na koje možete nabasati ako se nakon svega odlučite sudjelovati u iron man-u koji se svake godine u poodmaklim jutarnjim satima održava na mjestu pod nazivom Molo Grande.
